Profesionalne japanske zabavljačice gejše, dio su japanske tradicije već dugi niz godina. O ovim prelijepim, elegantnim i vještim umjetnicama snimani su filmovi i pisane knjige, a mnogi ljudi samo su zbog njih krenuli put Japana.
Gejše su tradicionalno japanske žene, no, po prvi puta u tradiciji dugoj 400 godina, zapadnjakinja je primljena u zajednicu gejši u Japanu.
Fiona Graham iz Australije, 2007.godine postala je Sayuki. Bivša novinarka Reutersa i BBC-a dotadašnji život zamijenila je karijerom japanske gejše.
Po prvi puta u tradiciji dugoj 400
godina, zapadnjakinja je primljena u zajednicu gejši. Kako je sve
počelo? Kada ste se počeli zanimati za japansku kulturu?
Djelomično sam odrasla u Japanu i živjela sam tamo od svoje petnaeste
godine. To je još dovoljno mlada dob da postanete tečni u japanskom
jeziku te sam također srednju školu i fakultet pohađala u Japanu. Vrlo
su me zanimali kimonoi i japanski antikviteti na prvoj godini fakulteta,
no tek mnogo kasnije, nakon što sam postala socijalni antroplog i
uređivala atropološke televizijske programe, sam se ponovno
zainteresirala za ovakve stvari.
Zapadnjaci često vide gejše u
medijima, no ne shvaćaju u potpunosti njihove obaveze. Možete objasniti
što je točno posao gejše, zadaci i obaveze. Što sve mora znati i
svladati da bi zaslužila naslov gejše.
Gejša doslovno znači „umjetnica“, no posao gejše je prvo i najbitnije
biti umjetnica i prezentirati umjetnost gejši – ples i glazbu svojim
gostima. Iako gejša redovno nastupa pred velikom publikom, na velikim
pozornicama,tradicija gejši je nastupanje na privatnim zabavama i mnogo
toga se izvodi u privatnim sobama ekskluzivnih restorana, zbog čega
moramo moći razgovarati s gostima i zabavljati ih na intimnijoj razini.
Da bi netko bio „poput gejše“ mora biti predivan i staložen, mora mu
biti ugodno u svakoj društvenoj situaciji i talentiran umjetnik.
Što ste osobno morali usavršiti da biste postali dio tradicije stare 400 godina. Je li proces bio različit za Vas?
Gejša nikada ne „usavrši“ svoje umjetnosti. Čak i vrlo stare gejše još
uvijek vježbaju i educiraju se svakodnevno. To je cjeloživotni proces
napretka. Imala sam sreće biti primljena u Asakusa okrug gejši, jedan od
najstarijih u Japanu te mi je omogućeno vježbanje u svakom mogućem
smislu, kako bi to radila bilo koja druga gejša. Ustvari je početna
ideja bila da snimam televizijski program jednu godinu, no iako se
udruga gejši s time složila, nije bilo moguće snimati dok vježbam, pošto
sam morala raditi sve što i bilo koja druga vježbenica.
Bilo je vrlo teško ući unutra i dugo sam uvjeravala udrugu gejši u to.
Ne znam niti jedan drugi okrug u Japanu koji bi pustio strankinju
unutra. Veliki utjecaj je imalo to da sam djelomično odrasla u Japanu i
imala vrlo dobre veze.
Zašto ime Sayuki?
Običaj je da nova gejša posudi jedan dio slova iz imena iz imena svoje
majke gejše i formira novo ime. Ime moje majke gejše bilo je „Yukiko“ –
dijete sreće, stoga sam uzela dio „yuki“ i kombinirala ga sa slovima
„sa“ što je stvorilo ime „Sayuki“ – transparentna sreća.
Možete nam reći više o životu u okiyi?
U prvoj godini edukacije, prije nego što nova gejša napravi svoj debi,
najčešće mora putovati u okiyu svaki dan i pomagati tamo. Čineći to uči
kako nositi kimono, gdje se stvari drže i sve o tome što njene starije
sestre rade svakodnevno. To je vrlo praktičan trening. Sada imam svoju
vlastitu nezavisnu kuću gejši, s dvije mlađe gejše. Dolaze gotovo
svakodnevno pomoći sa svime što radim i praktično se educirati.
Je li bilo negativnih komentara od ostalih gejši, ili možda medija zbog vašeg podrijetla?
Naravno, nova gejša prima mnogo kritika, ali to je potrebno kako bi
naučila biti što bolja. Osnovni proces učenja za gejšu je biti
kritizirana od strane starijih sestara te iz toga naučiti da je opet ne
kritiziraju. Ali dobro obučena gejša nikada neće govoriti o drugoj gejši
u medijima. Japanski mediji su me podržavali i poštovali zbog čega sam
im zahvalna.
Može li se gejša udati? Nosi li to posljedice?
Gejša se ne smije udavati prema tradiciji, ali smijemo imati ljubavnike,
čak i djecu. Tradicionalno, gejše su bile radnice i samohrane majke,
dugo prije no što je to postalo prihvatljivo na zapadu.
Koliko novaca može gejša zaraditi? Jesu li cijene iste za svaku umjetnicu?
Honorar za gejše je određen u okrugu, tako da su plaćene jadnako, no ako
je neka gejša vrlo tražena, biti će češće pozivana na događanja.
Odjevni predmet kimono vrlo je skup, možete nam reći cijene.
Kimono koji gejša nosi može koštati od 3000 dolara, do 12 000 ili više.
No oni mogu biti korišteni generacijama, zbog čega su odlična
investicija. Također postoji mnogo poklanjanja i primanja između mlađih i
starijih sestara. Ja trenutno skupljam kimonoe dugih rukava za mladu
dvadesetogodišnju gejšu iz moje kuće. Ona treba različiti kimono za
svaki mjesec, obično s dizajnom baziranim prema godišnjem dobu i 12
setova ukrasa za kosu, od kojih svaki košta oko 500 dolara.
Što mislite o flimu „Sjećanja jedne gejše“? Što profesionalne gejše misle o njemu?
Šteta je da su odabrali glumicu koja se nije znala kretati u kimonu,
niti hodati i stajati, a niti ponašati se kao prava japanska gejša, zbog
čega film nije bio realističan. Frizure i ostali detalji su također
bili pogrešni. Film nije shvaćen ozbiljno od strane pravih gejši. Jedina
pozitivna stvar koju je donio, jest da je pokazao da je svijet gejši
uistinu predivan.
Zašto obuka počinje sa 6 godina, 6 mjeseci i 6 dana starosti? Postoji li simbolika?
Poduke plesa i umjetnosti počinjale su tada u ranijim vremenima. To je
povoljno vrijeme za početak, no smatram da je najbitnije početi mlad.
Zašto se gejše često povezuje s prostitucijom? Odakle taj stereotip?
Samo izvan Japana gejše su zamjenjivane s prostitutkama, japanci nikada
ne rade takve pogreške. Gejše su prvi puta predstavljene zapadu tako da
je zapadni fotograf uslikao gole fotografije djevojaka s farmi i nazvao
ih gejšama. Također su prostitutke za vrijeme Drugog svjetskog rata
vojnicima govorile da su gejše. Zbog tih pogrešaka stereotipi su otišli
na zapad.
Možete ispričati što se dogodilo 2011. godine kada se razboljela Vaša majka gejša?
Moja majka gejša se razboljela i nije mogla hodati te je morala
zatvoriti svoju kuću gejši i umiroviti se kao gejša. Pravila Asakuse
nalažu da gejša može prijaviti vlastitu kuću kada je radila kao gejša 4
godine. Bila sam u Asakusi gejša gotovo 4 godine i prijavila sam se za
vlastitu kuću što sam normalno trebala dobiti, no nekoliko vrlo starih
ljudi u udruzi su odlučili da će ignorirati vlastita pravila i ne
dozvoliti strankinji da ima vlastitu kuću gejši. To nije bila udružena
odluka svih gejši i danas još uvijek radim s gejšama Asakuse. Postoji
vrlo malo gejši u Japanu koje nisu povezane s određenim okrugom već
imaju vlastitu kuću gejši, što ja imam danas. Gejša ne mora biti
povezana s određenim okrugom da bi bila gejša. Bitno je da ju je
trenirala gejša.
Bili ste također novinarka BBC-a i Reutersa.
Bila sam slobodna novinarka Reutersa i BBC-a prije no što sam se
okrenula rađenju televizijskih dokumentaraca. Još uvijek radim za njih,
iako se u zadnje vrijeme češće pojavljujem u programu neko što ga
stvaram.
Je li ijedna zapadnjakinja nakon
Vas postala gejša? Je li bilo najteže za Vas pošto ste morali probiti
led i pokazati da se možete uklopiti u tako kompleksnu kulturu?
Dvije djevojke debitirale su na selu gdje su standardi vrlo različiti od
onih u gradu, no niti jedna nije mogla to napraviti u okrugu u gradu.
Brak nije dozvoljen za gejše, a jedna je već odustala.
Nisam „probila led“ za strankinje pošto je još uvijek praktički nemoguće
da strankinja postane gejša, pošto je potreban dugotrajan boravak i
tečnost u japanskom jeziku. Odrasla sam u Japanu, i nisam različita od
ijedne azijatkinje u Americi koja možda želi postati operna pjevačica
ili balerina i ne bi smjela biti isključena zbog boje kože.
Koliko gejši ima danas u Japanu? Mislite li da će tradicija još dugo potrajati? Ulaže li Japan dovoljno u očuvanje tradicije?
Sada ima manje od tisuću gejši u Japanu. Zemlja ne ulaže baš u
održavanje tradicije, kao što to rade za kabuki teatar. No ima znakova
promjene. Ove godine putovala sam u Veliku Britaniju u društvu 5 gejši i
sponzorirala nas je vlast grada Tokija. Oduševljena sam novim stvarima u
svijetu gejši. Volimo putovati i moja mlada gejša bi voljela ići u
istočnu Europu. Možemo putovati uglavnom u ožujku, ili u ljetu i rado
prihvaćamo pozivnice iz inozemstva.
Kabuki glumci i sumo hrvači su sponzorirani od strane kompanija, poput
sportaša i to je moguć put i za gejše. Prihvaćam ideju uključivanja u
reklame za časopise ili televiziju i smatram da je to dobar način
izdržavanja gejši. Ipak ti proizvodi ili usluge moraju biti lijepi,
skupi i vrijedni te pristajati stilu gejši. Vrlo naporno radim u
osiguravanju preživljavanja tradicije gejši u modernom dobru i brinem se
da se nove gejše obučavaju, stoga da, vjerujem da će tradicija opstati.
Sayuki možete kontaktirati na njenim službenim stranicama: Sayuki – Geisha in Asakusa.
Photo: Haruhi Okuyama
Source: https://www.teklic.hr/nesvrstano/memoari-jedine-zapadne-gejse/57859/